Bolest štitnjače – najčešća pitanja i odgovori

[vc_row][vc_column][vc_message style=”square” message_box_color=”alert-info” icon_fontawesome=”fa fa-pencil”]

Doc. dr. sc. Tomislav Jukić

Specijalist nuklearne medicine

Voditelj odsjeka za bolesti štitnjače Klinike za onkologiju i nuklearnu medicinu KBC Sestre milosrdnice, Zagreb

Voditelj Referentnog centra za bolesti štitnjače Ministarstva zdravlja Republike Hrvatske
Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu i Osijeku

[/vc_message][/vc_column][/vc_row][vc_row][vc_column][vc_custom_heading text=”Što je štitnjača i koja je njena uloga u našem organizmu? ” use_theme_fonts=”yes”][vc_column_text]Štitnjača je žlijezda s unutrašnjim izlučivanjem smještena u prednjem dijelu vrata ispred dušnika. Normalna težina štitnjače iznosi 10 do 20 grama. Štitnjača proizvodi i luči hormone tiroksin (T4) i trijodtironin (T3). Hormoni štitnjače upravljaju svim metaboličkim procesima u tijelu i odgovorni su za proizvodnju topline. Osobito su važni za rast i razvoj mozga i koštanog sustava ploda i malog djeteta. Nedostatak hormona štitnjače tijekom ranog razvoja dovodi do poremećaja razvoja mozga, a ako se nedostatak dogodi u dječjoj dobi, uzrokuje smanjeni rast i kognitivni potencijal u djece. U regulaciji rada štitnjače važnu ulogu ima hipofiza, mala žlijezda smještena na bazi mozga koja proizvodi brojne hormone, a upravlja radom drugih žlijezda s unutrašnjim izlučivanjem. Hipofiza proizvodi i luči hormon tireotropin (TSH) koji potiče rad štitnjače. Sastavni dio hormona štitnjače je jod koji se u tijelo unosi putem hrane. Namirnice bogate jodom su jodirana sol, morski plodovi i mliječni proizvodi. Optimalni dnevni unos joda iznosi oko 150 μg, a u trudnoći 250 μg.[/vc_column_text][vc_custom_heading text=”Kako i zašto dolazi do poremećaja njene funkcije i pojave bolesti? ” use_theme_fonts=”yes”][vc_column_text]Poremećaje funkcije štitnjače danas većinom uzrokuju autoimunosne bolesti štitnjače. Kao i kod drugih autoimunosnih bolesti, dolazi do stvaranja protutijela koja djeluju na stanice štitnjače. Autoimunosna upala štitnjače, poznata kao Hashimotov ili kronični tireoiditis obilježena je infiltracijom štitnjače limfocitima i propadanjem tkiva štitnjače, a u krvi nalazimo protutijela na stanice štitnjače. Uslijed propadanja tkiva štitnjače dolazi do postepenog razvoja smanjene funkcije štitnjače odnosno razvoja hipotireoze. Nakon operativnog djelomičnog ili potpunog odstranjenja štitnjače također nastaje hipotireoza jer nema tkiva štitnjače za proizvodnju hormona. Neki lijekovi također uzrokuju smanjeni rad štitnjače jer koče stvaranje hormona štitnjače ili izazivaju upalu štitnjače. Pojačan rad štitnjače što nazivamo hipertireoza je danas također najčešće uzrokovan autoimunosnom bolesti štitnjače. Ta bolest je poznata kao Basedowljeva bolest ili difuzna hipertireoza, a uzrokuju je protutijela koja potiču štitnjaču na pojačan rad. Kod Basedowljeve bolesti često nalazimo povećanu štitnjaču, a u nekih bolesnika i promjene na očima: otok vjeđa, crvenilo spojnica i karakteristične „izbuljene“ oči, što nazivamo egzoftalmus. Drugi rjeđi uzroci hipertireoze su toksični adenom štitnjače, benigni tumor, odnosno veliki hiperfunkcionalni čvor štitnjače koji proizvodi i luči povećanu količinu hormona štitnjače, a neovisan je o djelovanju hipofize. Višečvorasta toksična struma ili guša uzrokuje hipertireozu na sličan način, a češća je u starijih osoba. U prošlosti su poremećaji funkcije štitnjače, prvenstveno hipotireoza, bili uzrokovani manjkom joda. Prije uvođenja obveznog jodiranja soli 1953 godine, veliki postotak populacije Hrvatske, osobito u unutrašnjosti zemlje, imao je gušu, a zabilježena je i pojava mentalne zaostalosti uslijed teškog manjka joda što nazivamo kretenizam. Teški manjak joda imao je velike socioekonomske posljedice. Uvođenjem jodiranja soli iskorijenjena je gušavost i kretenizam. Sva sol u Hrvatskoj je danas jodirana, što je zasluga akademika Zvonka Kusića koji je 1996 godine uveo novi zakon o jodiranju soli s većom količinom joda. Zahvaljujući tom zakonu, danas je Hrvatska zemlja s dostatnim unosom joda.[/vc_column_text][vc_custom_heading text=”Koje su bolesti štitnjače najčešće?. Koja je učestalost bolesti štitinjače?
Kod kojih su skupina ljudi ti poremećaji najčešći?” use_theme_fonts=”yes”][vc_column_text]Bolesti štitnjače su česte u populaciji, osobito u žena. Najčešća bolest štitnjače su čvorovi štitnjače, a njihova učestalost raste s dobi. Svaka četvrta starija žena ima čvor u štitnjači. Čvorove danas najčešće nalazimo ultrazvukom štitnjače. Ukoliko se radi o većim čvorovima potrebno je isključiti karcinom štitnjače citološkom punkcijom uzimanjem uzorka čvora tankom iglom i analizom stanica štitnjače pod mikroskopom. Većina čvorova štitnjače su manji čvorovi, benignih obilježja i ne zahtijevaju liječenje. Potrebne su međutim redovite kontrole ultrazvukom štitnjače kojim pratimo promjenu veličine štitnjače i čvorova. Karcinomi štitnjače se nađu u do 5% čvorova štitnjače. Najčešći poremećaj funkcije štitnjače je hipotireoza. Učestalost hipotireoze raste s dobi. Svaka deseta žena, starija od 60 godina, ima blaži oblik smanjenog rada štitnjače. Ipak klinički izraženu hipotireozu nalazimo u manje od 1% osoba, a učestalost hipertireoze je dvostruko manja. Za razliku od hipotireoze čija se učestalost povećava sa starenjem, hipertireoza se pojavljuje u svakoj životnoj dobi, no najčešća je u žena u dobi 30 – 50 godina.[/vc_column_text][vc_custom_heading text=”Koji su tipični simptomi poremećaja rada štitnjače?” use_theme_fonts=”yes”][vc_column_text]Tipični simptomi pojačanog rada štitnjače odnosno hipertireoze su: gubitak tjelesne težine, najčešće nekoliko kilograma u 2-3 mjeseca unatoč pojačanom apetitu, ubrzani rad srca, slabost, umor, pojačano znojenje, nepodnošenje topline, drhtanje ruku, česte i ponekad tekuće stolice, nervoza, nesanica, razdražljivost, bolovi i grčevi u mišićima, promjene u ponašanju, a u žena poremećaji menstrualnog ciklusa. Simpomi hipertireoze su odraz hiperaktivnosti organizma uslijed pojačanog rada štitnjače.

Simptomi smanjenog rada štitnjače odnosno hipotireoze nisu toliko prepoznatljivi i ne možemo se uvijek osloniti na njih u postavljanju dijagnoze bolesti. Posljedica su usporenog metabolizma, a razvijaju se polagano kroz nekoliko mjeseci pa i godina, i često se pogrešno pripišu starenju. Kod uznapredovale bolesti nalazimo porast tjelesne težine uz smanjen apetit, otok vjeđa, lica, ruku, nogu, zatvor, slabost, iznemoglost, pospanost, bezvoljnost, zaboravljivost, smanjenu koncentraciju, potištenost, hrapav glas, osjećaj hladnoće, krhku kosu i nokte, suhu, hladnu i žućkasto obojenu kožu, trnce i poremećaje menstrualnog ciklusa. Blaga hipotireoza je često bez simptoma, a može se otkriti nalazom povišene vrijednosti TSH u serumu uz uredan T4. Zbog nepouzdane dijagnoze hipotireoze na temelju simptoma i znakova bolesti, laboratorijska dijagnostika ima ključnu ulogu u otkrivanju. Zbog visoke učestalost hipotireoze u starijih osoba, mnogi zagovaraju rutinsko određivanje TSH u serumu svim starijim osobama, a osobito onima koji se zbog nespecifičnih simptoma jave svom liječniku. Tireotropin (TSH) , hormon hipofize je interesantno najbolji laboratorijski pokazatelj funkcije štitnjače i na temelju nalaza TSH možemo provjeriti rad štitnjače.[/vc_column_text][vc_custom_heading text=”Kako se testira poremećaj rada štitnjače kod rođenja djeteta? Kako izgleda taj test i što se njime može otkriti? Kako se liječi poremećaj rada štitnjače u novorođenčeta i koliko dugo traje liječenje?” use_theme_fonts=”yes”][vc_column_text]Zbog velike važnosti hormona štitnjače za rast i razvoj, a osobito razvoj mozga novorođenčeta i malog djeteta, važno je otkriti poremećaj rada štitnjače odmah, jer ako se na vrijeme ne započne liječenje, ostaju trajne posljedice. Zbog toga se u svakog novorođenog djeteta treći dan po rođenju uzima krv iz pete i određuje TSH u suhoj kapi krvi na filtar papiru u centralnom referentnom laboratoriju. Ukoliko se u novorođenčeta utvrdi povišen TSH, ponavlja se testiranje uzimanjem uzorka krvi djetetu za određivanje T4 i TSH kako bi se dokazala ili isključila hipotireoza (kongenitalna novorođenačka hipotireoza). Ukoliko se potvrdi smanjen rad štitnjače, potrebno je odmah započeti liječenje kao i u odraslih osoba sintetskim hormonom štitnjače L-tiroksinom. Liječenje traje doživotno. Najčešći uzrok hipotireoze u novorođenačkoj dobi je poremećen razvoj štitnjače (štitnjača se uopće ne razvije ili se samo djelomično razvije, a u manjem broju slučajeva otkrije se poremećaj stvaranja hormona štitnjače). Učestalost kongenitalne hipotireoze je oko 1 na 4000 novorođene djece.[/vc_column_text][vc_custom_heading text=”Kako se liječe hipotireoza i hipertireoza?” use_theme_fonts=”yes”][vc_column_text]Hipotireoza se jednostavno liječi uzimanjem nadomjesnog sintentskog hormona L-tiroksina. Liječenje traje doživotno, a lijek se uzima svakodnevno u jednoj dnevnoj, najčešće jutarnjoj dozi. Doza L-tiroksina ovisi o težini poremećaja, a određuje se na temelju nalaza TSH za svakog bolesnika. Doza L-tiroksina je veća u bolesnika s većom tjelesnom odnosno većom mišićnom masom.
Hipertireoza se liječi najčešće lijekovima koji smanjuju rad štitnjače. Ti lijekovi se uzimaju oko godinu dana, odnosno do postizanja smirivanja bolesti. Mora se napomenuti da je hipertireoza kronična bolesti i može se ponovno aktivirati za mjesec, godinu ili nekoliko godina. Provocirajući čimbenik ponovne aktivacije bolesti je često stres, no ponekad se ne može naći jasan vanjski uzrok i povrat bolesti nastane spontano. Ukoliko se lijekovima ne može postići smirivanje bolesti, potrebna je operacija kojom se danas operativno odstranjuje čitava štitnjača. Pri tome je osobito važno iskustvo odnosno vještina operatera. Druga opcija liječenja je radioaktivni jod (jod-131), kojim se uništi odnosno smanji hiperaktivna štitnjača. To je jednostavna terapija koja se najčešće uzima jednokratno, ambulantno, bez potrebe ostanka u bolnici kao u slučaju operativnog zahvata . Terapija radioaktivnim jodom se primjenjuje u obliku kapsule ili u obliku tekućine koju bolesnik popije. Nema štetnih posljedica ukoliko se stručno primijeni. Bolesnici u kojih se primjenjuje radiokativni jod ne smiju imati promjene na očima (egzoftalmus). Radioaktivni jod se nikako ne smije primijeniti u trudnica i dojilja. Potrebno je tjedan dana po uzetoj terapiji izbjegavati malu djecu i trudnice jer je to oblik radioaktivnog zračenja. Često nastaje hipotireoza kao i nakon operativnog odstranjenja štitnjače, pa je potrebno doživotno nadomjesno liječenje sintetskim hormonom štitnjače.[/vc_column_text][vc_custom_heading text=”Kako se liječe druge bolesti štitnjače? Jesu li našim pacijentima dostupni svi moderni lijekovi i terapije koje postoje u svijetu?” use_theme_fonts=”yes”][vc_column_text]Benigne bolesti štitnjače jednostavno se dijagnosticiraju i liječe. Pristup liječenju pojedinih bolesti štitnjače nije se značajnije mijenjao posljednjih desetljeća. Mijenjaju se većinom trendovi u liječenju: kada operacija?, kada lijekovi?, kada radioaktivni jod?, ili indikacije za liječenje. Novi lijekovi uvode se u kliničku primjenu u bolesnika s uznapredovalim karcinomom štitnjače. To su takozvani „pametni“ lijekovi koji ciljano djeluju na maligni tumor, a pojedini od njih primjenjuju se i kod nas.[/vc_column_text][vc_custom_heading text=”Tko najčešće obolijeva od karcinoma štitnjače i kako se liječe karcinomi štitnjače?
Koja je učestalost karcinoma štitnjače?” use_theme_fonts=”yes”][vc_column_text]Karcinom štitnjače se najčešće otkriva u žena srednje životne dobi i oko 4 puta je češći u žena nego u muškaraca. Karcinom štitnjače se može javiti u svakoj životnoj dobi, pa i u djece. Na sreću, većina karcinoma štitnjače su dobro diferencirani papilarni karcinomi koji se dobro liječe i imaju odličnu prognozu. Pojavnost karcinoma štitnjače je oko 10 -15 novootkrivenih karcinoma na 100 000 stanovnika godišnje. Prema podacima Hrvatskog registra za rak, u 2014. godini dijagnosticirano je 491 novooboljelih žena i 115 novooboljelih muškaraca (ukupno 606 novooboljelih od karcinoma štitnjače).
Dobro diferencirani karcinomi štitnjače, koji su ujedno i najčešći, liječe se operativno, a potom se primjenjuje radioaktivni jod i uvodi nadomjesno liječenje L-tiroksinom jer se uvijek s malignim tumorom odstrani cijela štitnjača. Vanjsko zračenje, kemoterapija i drugi oblici liječenja uglavnom se primjenjuju u bolesnika s uznapredovalim malignijim oblikom karcinoma štitnjače, nakon operativnog zahvata, a u posljednje vrijeme se u nekih oblika uznapredovalog karcinoma štitnjače primjenjuju novi lijekovi. Hrvatska je po učestalosti karcinoma štitnjače peta zemlja u Europi i 13-ta zemlja u svijetu, ali smrtnost od karcinoma štitnjače U Hrvatskoj je među najnižom u svijetu. To je odraz poboljšane dijagnostike u ranijim stadijima bolesti kada se tumor nije proširio, ali i uspješnog liječenja. Vrlo niska stopa smrtnosti od karcinoma štitnjače u Hrvatskoj, odraz je dobre zdravstvene zaštite u ovom segmentu (dobra dijagnostika i liječenje).[/vc_column_text][/vc_column][/vc_row]