[vc_row][vc_column][vc_message style=”square” message_box_color=”alert-info” icon_fontawesome=”fa fa-pencil”]
Ivan Oreški, dr.med.
Zavod za otorinolaringologiju i kirurgiju glave i vrata
KB Dubrava
[/vc_message][/vc_column][/vc_row][vc_row][vc_column][vc_column_text]Pacijentima s bolestima štitnjače jedan od najvećih strahova jest potencijalni trenutak kada im se priopći da će se njihova bolest morati rješavati operacijom same žlijezde. Treba ipak napomenuti kako velikoj većini pacijenata s tegobama štitnjače operacija nikada neće trebati, jer se većina slučajeva može riješiti tzv. konzervativnim metodama. Međutim, ako vam je vaš liječnik preporučio operaciju najvjerojatnije imate jedan od tri problema:
1. Čvor u štitnjači koji je suspektan (ili potvrđeni) karcinom štitnjače.
2. Štitnjača čija sama veličina uzrokuje probleme, kao što su tegobe s disanjem, gutanjem ili je štitnjača jednostavno svojom veličinom vidljiva golim okom na vratu.
3. Hipertireoza, tj. bolest nekontrolirane proizvodnje i izlučivanja hormona štitnjače, koja se ne može kontrolirati drugim metodama liječenja.
Vrsta operacije ovisi o podležećoj bolesti (patologiji) i može se podijeliti na dva osnovna tipa: totalna tiroidektomija i lobektomija štitne žlijezde. Totalna tiroidektomija (grč. thyreos – štit; štitna žlijezda, + grč. ektomía – izrezati, odrezati) podrazumijeva potpuno odstranjenje štitne žlijezde, dok lobektomija (grč. lobus – režanj) znači odstranjenje samo lijevog ili desnog režnja štitnjače.
U slučaju da bolujete od zloćudne bolesti štitnjače (karcinoma) postoji mogućnost da vam operater odstrani i određene limfne čvorove na vratu radi mogućih metastatskih promjena.[/vc_column_text][vc_custom_heading text=”Prije operacije” use_theme_fonts=”yes”][vc_column_text]Potrebno je učiniti detaljnu preoperativnu obradu, koja među ostalim uključuje obavezne laboratorijske pretrage i kontrolne preglede specijalista ukoliko bolujete od drugih bolesti, a sve kako bi anesteziolog i kirurg mogli dobro procijeniti da je vaše tijelo spremno na operaciju u općoj anesteziji. Opća anestezija znači kako ćete tokom zahvata “spavati” i nećete se sjećati same operacije. Tokom opće anestezije nećete osjećati bol ni druge vanjske podražaje.
Prije operacije nećete smjeti unositi hranu i piće najmanje šest sati.[/vc_column_text][vc_custom_heading text=”Tijekom operacije” use_theme_fonts=”yes”][vc_column_text]Po dolasku u salu, osoba koja će vas uvesti u opću anesteziju bit će vaš anesteziolog, koji osim što vas uspavljuje i budi nakon operacije, tokom cijele operacije prati vaše vitalne parametre, kao što su tlak, srčani ritam te količina kisika u vašem tijelu. Kada utonete u san, postavit će se tubus u dišne puteve koji će vam pomoći da dišete tokom operacije.
Kirurg, koji je u vašem slučaju specijalist otorinolaringologije i kirurgije glave i vrata, učinit će rez na vratu, čija veličina ovisi o opsegu operacije.
Nekada se usred operacije po odstranjenju dijela štitnjače, tkivo šalje na hitnu analizu, a ovisno o nalazu može se promijeniti i opseg operacije (npr. pokaže se kako se zaista radi o karcinomu te je potrebno odstraniti i drugi režanj štitnjače). Hitni nalaz, kao i onaj redovni, pod mikroskopom gleda specijalist patologije. Hitni i redovni nalaz osim po vremenu koje je potrebno za analizu, razlikuje i točnost, te se kao definitivni nalaz uzima onaj redovni radi mogućnosti bolje analize.[/vc_column_text][vc_custom_heading text=”Nakon operacije” use_theme_fonts=”yes”][vc_column_text]Većina ljudi ne sjeća se prvih sat vremena nakon operacije. Prvih dva sata nećete smjeti unositi hranu i piće na usta.
Po operaciji možda ćete osjećati bol u vratu (nastaje radi pozicije glave tokom same operacije) ili grlu (nastaje radi postavljanja već spomenutog tubusa u dišne puteve), no ti problemi najčešće nestaju kroz nekoliko dana.
U velikoj većini slučajeva pacijentima se postavlja drenaža operacijskog mjesta, što podrazumijeva silikonsku cjevčicu s bočicom na svojem kraju. Funkcija drena je sakupljanje tekućina koje se nakupljaju u operacijskom polju, a najčešće se uklanja između prvog i trećeg postoperativnog dana.
Komplikacije nakon operacije štitnjače su nažalost moguće, kao i kod svake operacije, no u rukama dobrog kirurga i pratećeg medicinskog tima ozbiljne komplikacije javljaju se rjeđe od 2%.
Tri najčešće ozbiljnije komplikacije su:
1. Povreda tzv. povratnog živca koji prolazi uz štitnjaču i kontrolira glasnice. Ozljeda tog živca s jedne strane uzrokuje promuklost, a ako su oštećeni povratni živci s obje strane, može doći do izrazitih poteškoća s disanjem i potrebe za novom operacijom kako bi se osiguralo neometano disanje pacijenta.
2. Povreda malih žlijezda pored štitnjače (tzv. doštitnih ili paratiroidnih žlijezda) koje reguliraju kalcij u našem organizmu. Njihovim nefunkcioniranjem dolazi do neravnoteže kalcija, a pacijent može osjećati trnce na licu, rukama i nogama, i mišićne grčeve. Stanje može zahtijevati doživotnu nadomjesnu terapiju kalcijem.
3. Obilno krvarenje nakon operacije koje zahtijeva hitnu ponovnu operaciju kako bi se pacijentu lociralo mjesto krvarenje i spriječilo gušenje radi ugroze dišnog puta.
Mora se napomenuti kako je postoperativna nefunkcionalnost povratnog živca, i posebice doštitnih žlijezda, puno češće privremene naravi, te se stanje vrati u normalu unutar nekoliko dana ili tjedana. Po svjetskoj literaturi, privremeni poremećaj metabolizma kalcija može se javiti kod skoro polovice operiranih pacijenata i očekivani je postoperativni fenomen.
U slučaju da operacija protekne uredno, isti dan moći ćete se uredno samostalno kretati, a u bolnici ćete ostati svega nekoliko dana. Šavovi na vratu bit će uklonjeni nakon tjedan dana. Potpuni oporavak očekuje se kroz par tjedana.
Vaše tkivo štitnjače će biti poslano na patohistološku analizu koju će učiniti, kao što je već spomenuto, specijalist patologije. Ovisno o definitivnom nalazu, dobit ćete daljnje upute o liječenju vaše bolesti. Moguće je da ćete biti upućeni drugim specijalistima radi nadomjesne terapije hormona štitnjače (koje vaše tijelo više ne proizvodi) ili daljnjeg liječenja ukoliko se pokaže da je riječ o zloćudnoj bolesti.
Ožiljak na vratu ne bi se trebao izlagati suncu narednih šest mjeseci kako bi što bolje zarastao. U procesu zaštite od sunca koriste se kreme s visokim UV faktorom.
Možemo zaključiti kako je operacija štitnjače jedna je od najučinkovitijih operacija, te pacijenti uz uredno pridržavanje uputa u postoperativnom razdoblju mogu voditi potpuno normalan život bez ikakvih poteškoća.[/vc_column_text][/vc_column][/vc_row]