[vc_row][vc_column][vc_message style=”square” message_box_color=”alert-info” icon_fontawesome=”fa fa-pencil”]
Prim.dr. Sunčica Andreja Rogan, dr. med.
Specijalist nuklearne medicine
Poliklinika Medikol
[/vc_message][/vc_column][/vc_row][vc_row][vc_column][vc_column_text]Jod je mikroelement nužan za proizvodnju hormona štitnjače. Osnovni izvor joda je hrana koja sadrži jod, kao npr. plodovi mora i morska riba, sol, povrće koje raste na tlu bogatom jodom. Preporučena dnevna doza unosa joda za odrasle je 150 mcg, te 200 mcg u djece i trudnica, odnosno dojilja. Više unesene doze joda obično se dobro podnose u većine osoba, no u određenih osoba postoji povišen rizik razvoja poremećaja lučenja hormona radi povišenog unosa joda. Prema preporukama agencije za kontrolu hrane UNICEF, te ICCIDD (Međunarodna komisija za suzbijanje gušavosti) u zemljama s dostatnim unosom joda gornjom granicom tolerancije u zdravih osoba smatra se 1100 mcg po danu u odraslih.
Postoje osobe koje iz određenih razloga nemaju razvijen mehanizam prilagodbe na povišen unos joda, te svoj metabolizam ne mogu prilagoditi povišenoj koncentraciji, u kojih posljedično dolazi ili do smanjenog ili povišenog lučenja hormona štitnjače koje može biti simptomatsko ili prikriveno. Unaprijed se ne može predvidjeti koji će se oblik poremećaja funkcije štitnjače razviti u takvih osoba kod pretjeranog unosa joda. Hrvatska je prema provedenim istraživanjima od ranih 50tih godina prošlog stoljeća pa sve do 2012.g. svrstavana u skupinu zemalja s umjereno nedostatnim unosom joda, a 2012.g. nakon korekcije jodiranja soli ustanovila se dostatna količina joda u djece u urinu, te se od tada svrstava u zemlje s dostatnim unosom joda. Jedini pokazatelj dostatne količine joda u organizmu koji se može mjeriti je određivanje joda u urinu, čije izlučivanje uvelike ovisi o hrani i soli koja se konzumira prije uzimanja uzorka urina. U pojedinim regijama u zemlji prije uvođenja jodne profilakse putem soli bilo je i do 80% stanovništva koje je imalo endemsku gušu i smanjen rad štitnjače radi pomanjkanja joda u hrani.
Osobe koje imaju povišen rizik od loše adaptacije organizma na povećan unos joda, te stoga veći rizik od razvoja poremećaja rada štitnjače su one s autoimunim bolestima štitnjače, zatim osobe s operiranom štitnjačom, osobe koje su primale lijekove ili radioaktivan jod (131J) u terapiji Gravesove bolesti, žene koje su razvile postporađajnu upalu štitnjače ili subakutni tireoiditis, zatim osobe s tireoiditisom provociranim amiodaron lijekom, one koje su na terapiji interferonom alfa, sunitinibom ili na terapiji litijem.
Jod u raznim jodnim pripravcima je prisutan u koncentracijama koje su i nekoliko tisuća puta veće od uobičajeno prisutne u prirodi. No, postoje i nadomjesci joda koji su se desetljećima davali za prevenciju jodnog deficita u svrhu suzbijanja mentalne. Jod se daje u sredinama s nedostatnim unosom joda u obliku tableta, jodiziranog ulja ili čak injekcija, zatim putem jodizirane vode, jodizirane soli, u hrani za životinje, čak se proizvode i jodizirani keksi koji su davani djevojčicama u školi u Indiji. Međutim, zamijećeno je nakon više desetljeća jodne profilakse u populacijama koje su radi toga izložene višim koncentracijama joda da se češće javlja autoimuna bolest štitnjače, a isto tako učestalije je pojavljivanje i papilarnog karcinoma štitnjače.
U niže navedenoj Tablici prikazana je hrana kao najčešći izvor joda (podaci količine joda su preuzeti s popisa Američke nutricionističke agencije, ne postoji izvor za Hrvatsku, osim za sol).
Izvor joda u dostupnoj hrani
– Plodovi mora (po g) 16-165 µg (mikrogram)
– Kruh (kriška) 2.2 – 587.4 µg
– Mlijeko (1 dcl) 88-168 µg
– Riblji filet (po g sušene ribe) 0,73 µg
– Iodizirana sol (u Hrvatskoj) 25 mg/kg KJ
Postoje i drugi izvori joda koji se nalazi u višestruko većim količinama od dnevno potrebne, a kojih možda nismo ni svjesni ili nismo upoznati.
Ostali izvori joda
– Vitaminski pripravci (prenatal, dnevna preporučena doza) 75-200 µg
– Amiodarion (lijek protiv aritmije u 200 mg) 75 000 µg
– Jodni kontrasti za kompjuteriziranu tomografiju bilo koje regije tijela (CT) (slobodan jod po jednom CT snimku) 13500 µg
– Jod za lokalnu upotrebu za dezinfekciju (povidon jodin) 1-5%
– Vodice za ispiranje usne šupljine, jodne vaginalete, lijekovi za iskašljavanje: različito
– Zasićene otopine (Lugolova otopina po kapi): 50000 µg
Jod je svakako potreban za proizvodnju hormona štitnjače. Primarno se uzima preko hrane, uz preporuku da se dnevno uzme oko 150 mikrograma joda u odraslih (osim u trudnica i dojilja kada je potrebna dodatna količina joda). Iako suvišak joda uglavnom ne prouzrokuje poremećaj rada štitnjače postoji u populaciji osobe koje nemaju adaptivni mehanizam regulacije joda i suvišak može izazvati poremećaj rada štitnjače. S obzirom na sve gore navedeno, preporuka je svim osobama koje samoinicijativno nadomještaju jod, a imaju ili su imale poteškoće sa štitnjačom da se svakako savjetuju sa svojim liječnikom koji im kontrolira bolest štitnjače ili s liječnikom primarne medicine, da li slobodno nadomještaju jod u elementarnom obliku ili u dodacima prehrane, jer na taj način će se izbjeći mogući poremećaj rada štitnjače uzrokovan neadekvatnim ili prekomjernim konzumiranjem joda.
U svakom slučaju narodne mudrosti nikad dosta, stoga ću ponoviti Paracelziusovu izreku: „Sve tvari su otrovne; ne postoji niti jedna da nije otrov. Ispravna doza čini razliku između otrova i lijeka“.[/vc_column_text][/vc_column][/vc_row]