• 06 STU. 18
    • 0
    Možemo li uzeti previše joda?

    Možemo li uzeti previše joda?

    Prim.dr. Sunčica Andreja Rogan, dr. med.

    Specijalist nuklearne medicine

    Poliklinika Medikol

    Jod je  mikroelement nužan za proizvodnju hormona štitnjače. Osnovni izvor joda je hrana koja sadrži jod, kao npr. plodovi mora i morska riba, sol, povrće koje raste na tlu bogatom jodom. Preporučena dnevna doza unosa joda za odrasle je 150 mcg, te 200 mcg u djece i trudnica, odnosno dojilja. Više unesene doze joda  obično se dobro podnose u većine osoba, no u određenih osoba postoji povišen rizik razvoja poremećaja lučenja hormona radi povišenog unosa joda. Prema preporukama agencije za kontrolu hrane UNICEF, te ICCIDD (Međunarodna komisija za suzbijanje gušavosti) u zemljama s dostatnim unosom joda gornjom granicom tolerancije u zdravih osoba smatra se 1100 mcg po danu u odraslih.

    Postoje osobe koje iz određenih razloga nemaju razvijen mehanizam prilagodbe na povišen unos joda, te svoj metabolizam ne mogu prilagoditi povišenoj koncentraciji, u kojih posljedično dolazi ili do smanjenog ili povišenog lučenja hormona štitnjače koje može biti simptomatsko ili prikriveno. Unaprijed se ne može predvidjeti koji će se oblik poremećaja funkcije štitnjače razviti u takvih osoba kod pretjeranog unosa joda. Hrvatska je prema provedenim istraživanjima od ranih 50tih godina prošlog stoljeća pa sve do 2012.g. svrstavana u skupinu zemalja s umjereno nedostatnim unosom joda, a 2012.g. nakon korekcije jodiranja soli ustanovila se dostatna količina joda u djece u urinu, te se od tada svrstava u zemlje s dostatnim unosom joda. Jedini pokazatelj dostatne količine joda u organizmu koji se može mjeriti je određivanje joda u urinu, čije izlučivanje uvelike ovisi o hrani i soli koja se konzumira prije uzimanja uzorka urina. U pojedinim regijama u zemlji prije uvođenja jodne profilakse putem soli bilo je i do 80% stanovništva koje je imalo endemsku gušu i smanjen rad štitnjače radi pomanjkanja joda u hrani.

    Osobe koje imaju povišen rizik od loše adaptacije organizma na povećan unos joda, te stoga veći rizik od razvoja poremećaja rada štitnjače su one s autoimunim bolestima štitnjače, zatim osobe s operiranom štitnjačom, osobe koje su primale lijekove ili radioaktivan jod (131J) u terapiji Gravesove bolesti, žene koje su razvile postporađajnu upalu štitnjače ili subakutni tireoiditis, zatim osobe s tireoiditisom provociranim amiodaron lijekom, one koje su na terapiji interferonom alfa, sunitinibom ili na terapiji litijem.

    Jod u raznim jodnim pripravcima je prisutan u koncentracijama koje su i nekoliko tisuća puta veće od uobičajeno prisutne u prirodi. No, postoje i nadomjesci joda koji su se desetljećima davali za prevenciju jodnog deficita u svrhu suzbijanja mentalne. Jod se daje u sredinama s nedostatnim unosom joda u obliku tableta, jodiziranog ulja ili čak injekcija, zatim putem jodizirane vode, jodizirane soli, u hrani za životinje, čak se proizvode i jodizirani keksi koji su davani djevojčicama u školi u Indiji. Međutim, zamijećeno je nakon više desetljeća jodne profilakse u populacijama koje su radi toga izložene višim koncentracijama joda da se češće javlja autoimuna bolest štitnjače, a isto tako učestalije je pojavljivanje i papilarnog karcinoma štitnjače.

    U niže navedenoj Tablici prikazana je hrana kao najčešći izvor joda (podaci količine joda su preuzeti s popisa Američke nutricionističke agencije, ne postoji izvor za Hrvatsku, osim za sol).

    Izvor joda u dostupnoj hrani

    – Plodovi mora (po g) 16-165 µg (mikrogram)
    – Kruh (kriška) 2.2 – 587.4 µg
    – Mlijeko (1 dcl) 88-168 µg
    – Riblji filet (po g sušene ribe) 0,73 µg
    – Iodizirana sol (u Hrvatskoj) 25 mg/kg KJ

    Postoje i drugi izvori joda koji se nalazi u višestruko većim količinama od dnevno potrebne, a kojih možda nismo ni svjesni ili nismo upoznati.

    Ostali izvori joda

    – Vitaminski pripravci (prenatal, dnevna preporučena doza) 75-200 µg
    – Amiodarion (lijek protiv aritmije u 200 mg) 75 000 µg
    – Jodni kontrasti za kompjuteriziranu tomografiju bilo koje regije tijela (CT) (slobodan jod po jednom CT snimku) 13500 µg
    – Jod za lokalnu upotrebu za dezinfekciju (povidon jodin) 1-5%
    – Vodice za ispiranje usne šupljine, jodne vaginalete, lijekovi za iskašljavanje: različito
    – Zasićene otopine (Lugolova otopina po kapi): 50000 µg

    Jod je svakako potreban za proizvodnju hormona štitnjače. Primarno se uzima preko hrane, uz preporuku da se dnevno uzme oko 150 mikrograma joda u odraslih (osim u trudnica i dojilja kada je potrebna dodatna količina joda). Iako suvišak joda uglavnom ne prouzrokuje poremećaj rada štitnjače postoji u populaciji osobe koje nemaju adaptivni mehanizam regulacije joda i suvišak može izazvati poremećaj rada štitnjače. S obzirom na sve gore navedeno, preporuka je svim osobama koje samoinicijativno nadomještaju jod, a imaju ili su imale poteškoće sa štitnjačom da se svakako savjetuju sa svojim liječnikom koji im kontrolira bolest štitnjače ili s liječnikom primarne medicine, da li slobodno nadomještaju jod u elementarnom obliku ili u dodacima prehrane, jer na taj način će se izbjeći mogući poremećaj rada štitnjače uzrokovan neadekvatnim ili prekomjernim konzumiranjem joda.
    U svakom slučaju narodne mudrosti nikad dosta, stoga ću ponoviti Paracelziusovu izreku: „Sve tvari su otrovne; ne postoji niti jedna da nije otrov. Ispravna doza čini razliku između otrova i lijeka“.